„Dačić fajls“

Ana Mihajlovski
05. apr 2026. 20:17
Foto: BETA/Milan Ilic

U zemlji gde je ćutanje postalo najskuplji hobi, a „neutralnost“ jedini način da Istaknute ličnosti prežive smene vlasti i ulične proteste, Ivica Dačić je odlučio da upali najjači reflektor. I to ne onaj skupštinski, već digitalni.

Nakon boravka u bolnici, šef SPS-a se vratio jači nego ikad, naoružan digitalnim „Spiskom 2.0“. Njegov profil je preko noći postao mesto gde karijere dolaze na prinudnu overu, a privatne poruke podrške postaju javna politička legitimacija.

Strategija „Vučem vas sa sobom“

Internet već uveliko gori od teorije da ovo nije samo post-operativni oporavak, već Ivičin osvetnički krug. Ako se politički brod ljulja, a krize i protesti postaju svakodnevica dok ga partneri iz vlasti možda tiho usmeravaju ka izlaznim vratima, Ivica je odlučio da u tu tišinu ne ode sam. On sa sobom povlači i dobar deo „A-liste“ Srbije.

To je briljantan, pasivno-agresivni ples u kojem on poručuje:

„Vi ste mene podržali kao čoveka u četiri oka, a ja vam hvala kažem kao političar i to pred milionima.“

Tim potezom on ih je markirao. Onim „neutralnima“, koji su se godinama vešto skrivali iza floskula da ih politika ne zanima, Ivica je jednim klikom oduzeo pravo na neutralnost. Postavio ih je u prve redove svog digitalnog fronta, ne pitajući ih za dozvolu. Onima koji su tu možda po starim zaslugama ili nekim drugim „dugovima“, samo je dodatno zategnuo čvor.

Digitalna „Sablja“ u svilenim rukavicama

Dok cela zemlja gleda u proteste i traži odgovornost, Ivica gleda u svoj SMS čet. Miks studijskih gostovanja, slika sa proslava i iz „zlatnog doba“ služi kao podsetnik: on je bio tu kad su svi oni počinjali, kad su se ženili, udavali i gradili imperije.

To nije samo zahvalnica za lekove i poruke podrške. To je testament jedne ere koja odbija da ode tiho. Ivica ne ide u penziju – on, čini se, pravi spisak zvanica za „poslednju večeru“.

„Hvala“ koje zvuči kao „i u dobru i u zlu“

U Ivičinom svetu, zahvalnost nije stvar vaspitanja, već najjače oružje za razbijanje te javne tišine koja svima para uši. Dok pola estrade i sportskih legendi mesecima pokušavaju da ostanu neutralni, nadajući se da će ih politička oluja zaobići ako dovoljno dugo ostanu ispood radara, Ivica ih jednim postom izvlači na suvo. On nikoga ne napada, on ih samo ljubazno, pred celom nacijom, ščepa u taj topli, socijalistički zagrljaj i ne pušta dok ne postane kristalno jasno ko je čiji.

Uzaludna je bila sva ta pažljivo dozirana tišina, onog trenutka kada im se ime nađe na njegovom spisku „zahvalnosti“, njihova neutralnost je zvanično gotova. On ih nije samo pozdravio, on ih je usisao nazad u sistem iz kojeg su mislili da su se privremeno isključili.

Iz tog zagrljaja se ne izlazi lako, jer u Ivičinom svetu javno „hvala“ zapravo znači: „Sad smo u ovome zajedno, do kraja… hteli vi to ili ne.“

 

Još uvek nema komentara.

Imate mišljenje?

Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme

Ostavite komentar