“Srdačni odnosi”. Ovako je Đorđa Meloni po povratku u svoj hotel nakon zajedničke večere čelnika država članica NATO-A u Ankari, odgovorila na pitanje novinara o tome kako je protekao susret sa predsednikom SAD, Donaldom Trampom.
Da li je bilo kakvih pojašnjenja, posle uvreda koje vam je uputio Tramp, bili su uporni novinari.
“Već sam vam odgovorila”, prekinula je pitanje premijerka Meloni.
Odnos Donalda Trampa i Đorđe Meloni na prvom danu NATO samita u Ankari bio je pun tenzija, ali i diplomatskih manevara. Samo dan ranije Tramp je na društvenim mrežama objavio montiranu sliku Meloni sa natpisom “Potrebna zabrana pristupa“, što je eskaliralo ranije nesuglasice oko Italije i njenog stava prema nekim američkim inicijativama.
Ranije je Tramp objavio da ga je italijanska premijerka molila da se fotografiše sa njim, da bi joj skočila popularnost. Tvrdio je da se fotografisao sa njom samo zbog toga jer mu je nje “bilo žao”.
Meloni je odgovorila oštro, da su to izmišljotine i da Italija i ona “nikoga ne mole”. Sukob je počeo zbog toga što se Italija pridružila zemljama NATO-a koje nisu želele da podrže rat SAD protiv Irana. Između njih dvoje animoziteti su narasli kada je Tramp oštro kritikovao poglavara Rimokatoličke crkve papu Lava XIV. Meloni je, razumljivo, bila na strani pape.
Inače je Serđa Meloni slovila za najveću Trampovu evropsku uzdanicu.
Na samitu je Tramp, tokom bilateralnog susreta sa Erdoganom, neočekivano promenio ton: „Mislim da je ona ( Meloni) zapravo fina osoba i radi fantastičan posao.“
Meloni je stigla među poslednjima, navodno da svede na minimum direktne kontakte sa Trampom. Atmosfera između njih bila je hladna. Izbegavali su duže razgovore, a izvori iz delegacija opisuju nelagodu i oprez. Ovo je deo odomaćenog Trampovog stila i „ličnog rata“ sa evropskim liderima, posebno nakon neslaganja oko Irana, Grenlanda i odbrambenih troškova. Meloni je, sa druge strane, računala na podršku Erdogana, sa kojim je razgovarala o odbrambenoj saradnji Italije i Turske.
Iza zatvorenih vrata, Tramp je ponovo kritikovao evropske saveznike zbog nedovoljne podrške u sukobu sa Iranom i ponovio zahteve za Grenlandom, nagoveštavajući čak moguće povlačenje američkih trupa iz Evrope. Dok su se evropski lideri trudili da smire tenzije, Erdogan je igrao ulogu pomiritelja, ili bar onog koji profitira od haosa. Večera za lidere bila je prilika za neformalne razgovore, ali i za tihe kalkulacije – ko će popustiti pod Trampovim pritiskom?






























Još uvek nema komentara.