Politico o „kineskom carstvu“ u istočnoj Srbiji: „Spavamo na zlatu, a umiremo od raka“ – Kako Bor i Majdanpek nestaju pred našim očima

Redakcija Redakcija
01. feb 2026. 22:58
unnamed-7 Bor, panorama
BETAPHOTO/MILAN OBRADOVIC

Ugledni evropski portal Politico objavio je opširnu reportažu iz Bora i Majdanpeka, opisujući kako kineske investicije dramatično menjaju pejzaž istočne Srbije, ali i živote ljudi koji tu žive. Pod naslovom „Srbi istisnuti dok Kina preuzima rudarsko carstvo“, tekst donosi mračnu sliku ekonomske dobiti plaćene zdravljem, zemljom i nestankom čitavih naselja.

Autor teksta, Mateo Trevisan, navodi da se od dolaska kineske državne kompanije „Zijin Mining“ 2018. godine, koja je uložila 2,3 milijarde evra u povećanje proizvodnje, region transformisao. Međutim, ta ekspanzija ide daleko izvan industrije – ona guta zemlju, šume i domove.

„Spavamo na zlatu, umiremo od raka“

Politico ističe poražavajući ekološki bilans: uništene šume, zatrovane reke i vazduh koji je među najzagađenijim u Evropi. Borska reka se opisuje kao „mrtva reka“, bez vodenog sveta, puna sedimenta bakra, arsena i nikla, koji preko Timoka stižu do Dunava.

Reportaža prenosi reči 73-godišnje meštanke Slatine, Joleht, čija kuća puca zbog podzemnih rudarskih aktivnosti: „Postalo je kao da spavamo na zlatu, ali umiremo od raka“, kaže ona, dok njene komšije svedoče o pukotinama u zidovima i strahu od urušavanja.

Zdravstvene posledice su evidentne. Pozivajući se na podatke Instituta „Batut“, tekst navodi povećan rizik od smrtnosti u Boru. Pominje se i Željko, radnik u rudniku sa više od decenije staža, koji je nakon dolaska kineskog investitora izgubio 40% pokretljivosti ruke u nesreći na radu, tvrdeći da su bezbednosni standardi opali.

unnamed-8

Nevidljivi grad i optužbe za „neokolonijalizam“

Poseban fokus stavljen je na demografsku i socijalnu sliku. Dok hiljade kineskih radnika žive u zatvorenim kampovima, retko se mešajući sa lokalnim stanovništvom, meštani Bora i okolnih sela osećaju se kao stranci na svojoj zemlji.

„Ovo je kolonizacija“, kaže jedan od sagovornika, čija je porodična zemlja eksproprisana. Kinesko prisustvo je, kako se navodi, ogromno ali nevidljivo – samo menadžment kompanije slobodno izlazi iz kampova, dok su obični radnici izolovani.

Politico podseća da je 2022. godine kineska investicija u Srbiji bila jednaka ukupnom ulaganju svih 27 zemalja EU zajedno, što otvara pitanja o suverenitetu. Dodatnu tenziju, prema autoru, izazvala je tragedija u Novom Sadu i urušavanje železničke stanice, što je pojačalo debatu o kineskim građevinskim projektima.

Sela koja nestaju

Sudbina sela Krivelj je, prema reportaži, simbol onoga što se dešava u regionu. Nekada selo sa 22 kafane, danas polako nestaje. „Ne čujem više otvaranje kapija, radio iz ujakove kuće, niti komšije kako pričaju. Otvorim prozor i ne čujem ništa“, svedoči Jasna Bacilović, meštanka čija porodica tu živi od 19. veka.

Porodice su primorane da prodaju imanja, a oni koji ostaju suočavaju se sa eksproprijacijom i sudskim sporovima, često bez adekvatne alternative za preseljenje koju bi ponudila država.

zijin-beta-sasa-trifunovic-scaled-e1745919560252.jpg

Profit ispred ljudi

Iako je Bor jedna od najbogatijih opština u Srbiji na papiru, a Srbija izvozi bakarnu rudu u vrednosti od 1,46 milijardi dolara (uglavnom u Kinu), lokalne plate su i dalje niske, a stanovništvo se suočava sa egzistencijalnom pretnjom.

Reportaža se završava rečima Aladina Zekipija, koji živi na ivici kopa: „Ovo nije kraj sveta, ali se odavde vidi“. Njegova rečenica sumira život u senci rudarskog giganta – borbu između ekonomskog profita i nestajanja kolektivnog sećanja, domova i istorije jednog kraja.

Izvor: Politico.eu

Još uvek nema komentara.

Imate mišljenje?

Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme

Ostavite komentar