Predsednik Sjedinjenih Država Donald Tramp povukao je svoju zemlju iz 66 međunarodnih organizacija, od kojih su polovina tela Ujedinjenih nacija.
Ovaj potez predstavlja nastavak Trampove politike uskraćivanja sredstava organizacijama koje, kako tvrdi Bela kuća, više ne služe američkim interesima i promovišu neprijateljske ili beskorisne agende.

Tramp se otvoreno pridružio stavovima takozvanih klimatskih skeptika. On ne priznaje navodni naučni konsenzus o klimatskim promenama i smatra ga prevarom – a u tome nije usamljen.
Klima se oduvek menjala i aktuelno globalno zagrevanje, prema ovom pogledu, ne mora se tretirati kao presudan prelom u evoluciji planete. Nisu retki autoriteti koji klimatske probleme posmatraju pre svega kao veliki biznis, naduvanu priču, a često i kao sistemsku pljačku. Ta sumnja bila je dovoljna da Tramp zaključi kako ne želi da „baca novac američkih poreskih obveznika“.
Globalističke agende, poručuju iz Bele kuće, ne mogu biti iznad američkih interesa, naročito kada brojne međunarodne organizacije promovišu modele globalnog upravljanja i ideološke programe koji su u sukobu sa američkim suverenitetom i ekonomskom snagom.

Bez američkih sredstava ostale su i organizacije koje se bave promocijom demokratije, mirovnim inicijativama, planiranjem porodice i borbom protiv seksualnog nasilja.
Prošle godine Tramp je povukao SAD iz Pariskog sporazuma o klimi, najvažnijeg svetskog okvira za borbu protiv rasta globalnih temperatura, a Vašington nije poslao ni delegaciju na klimatski samit u Brazilu.
Bela kuća takve odluke objašnjava tvrdnjom da su te organizacije suvišne, loše vođene, rasipničke, zarobljene interesnim grupama i bez realnih rezultata.
Tramp otvoreno poručuje da ne želi da milijardama dolara finansira institucije od kojih, po njegovom mišljenju, Sjedinjene Države ne dobijaju ništa zauzvrat.
Povlačenjem iz Okvirne konvencije UN o klimatskim promenama SAD postaju jedina država izvan globalnog klimatskog okvira. To, međutim, može otvoriti Pandorinu kutiju, jer bi mnoge zemlje mogle da slede primer Vašingtona.

Sjedinjene Države su već obustavile finansiranje Svetske zdravstvene organizacije. Takav potez bio je očekivan, naročito nakon kontroverzi koje su pratile postupanje SZO tokom pandemije virusa korona. Postoje i sudske presude koje dovode u pitanje humanost pojedinih mera, kao i tvrdnje da su vakcine i procedure bile u funkciji bogaćenja određenih interesnih grupa i lobija. Sve to, smatraju Trampovi pristalice, plaćeno je ljudskim životima, strahom i ozbiljnim poremećajima društvenog života. Zbog toga Tramp ne mora da brine o podršci javnosti za ovu odluku.
To što će mnogi činovnici u Ujedinjenim nacijama i skupim međunarodnim agencijama ostati bez posla, paradoksalno, može dodatno povećati popularnost aktuelnog, ali i kontroverznog američkog predsednika.
„Pobuna“ tih tromih struktura protiv Trampovih odluka, barem zasad, svodi se na optužbe da je američki predsednik protiv naučnog konsenzusa i da ruši višedecenijski odnos SAD prema Ujedinjenim nacijama. Ipak, niko otvoreno ne tvrdi da će Trampove odluke dovesti do toga da deca u Africi ostanu gladna.
Povlačenje SAD iz međunarodnih organizacija događa se u trenutku pojačanih globalnih tenzija. U isto vreme, američke vlasti sprovode oštre akcije prema Venecueli, dok Tramp otvoreno preti vojnim intervencijama Kolumbiji, Iranu, Nikaragvi i Kubi. U takvoj atmosferi, vest da se SAD povlače iz UN-ovog Međunarodnog mehanizma za krivične sudove, naslednika Haškog tribunala, gotovo da nikoga više ne uzbuđuje. Vašington se povlači i iz Venecijanske komisije, jednog od ključnih autoriteta u oblasti ustavnog prava u Evropi.
Ostaje pitanje da li Tramp ovim potezima isključivo vodi računa o sopstvenom biračkom telu ili je započeo širi proces prekomponovanja političkih i ekonomskih uticaja u svetu, oslobađajući se sistema međunarodnih organizacija koje je, po njegovom uverenju, pregazilo vreme.
Većina tih institucija nastala je posle Drugog svetskog rata, sa ciljem saniranja njegovih posledica. Da li je slučajnost to što se SAD povlače baš sada, u trenutku kada mnogi u svetu tvrde da je Treći svetski rat već počeo, ali da velike sile to još ne žele javno da priznaju?




























Još uvek nema komentara.