Vetiran, pa progledao: Kako je Lompar od podrške studentima stigao do „krivca“ Pajtića?

Mesecima je govorio da se studentima stavlja na raspolaganje bez ličnih ambicija. Kada se nije našao na njihovoj izbornoj listi, podrška je postala prošlo vreme, a krivac je pronađen u Bojanu Pajtiću. Da li je profesor preko noći progledao ili mu je povređena sujeta popravila politički vid?
Profesor Filološkog fakulteta Milo Lompar bio je jedan od najglasnijih intelektualaca koji su podržavali studentske proteste. Govorio je na Vidovdanskom skupu, studentski pokret opisivao kao „rodoljubiv, miroljubiv i građanski“, a sebe stavljao na raspolaganje bez želje da bude poslanik ili ministar.
Zalagao se da na studentskoj listi ravnopravno budu zastupljene „građanska“ i „nacionalna“ orijentacija. U javnosti je čak pominjan kao mogući predsednički kandidat, iako je deo proevropske opozicije otvoreno poručivao da njega ne bi mogao da podrži.
Prema medijskim navodima, Lomparova kandidatura za studentsku listu odbijena je sa 59 glasova protiv i 23 za. Zvanično obrazloženje nije objavljeno, ali se pretpostavljalo da je većini bio suviše ideološki određen i kontroverzan za listu koja pokušava da privuče birače od levice do umerene desnice.
Lompar je u početku tvrdio da se ne ljuti. Studenti imaju pravo da biraju, a on ličnih ambicija nema. Samo nekoliko dana kasnije ton se promenio. Rekao je da više ne želi da se izjašnjava o studentskom pokretu, odbio mogućnost da govori na njihovom predizbornom skupu i svoju dotadašnju podršku smestio u gramatički veoma precizno, prošlo vreme.
Od „stojim na raspolaganju“ stiglo se do „oni koji su na listi neka nose njen uspeh“. Za politički preokret nije potrebno mnogo. Ponekad je dovoljno da se sopstveno ime ne pronađe među kandidatima.
Profesor je zatim izneo sumnju da je na sastavljanje liste uticao Bojan Pajtić. Kao dokaz naveo je Pajtićeve izjave da na listi neće biti ličnosti koje izazivaju kontroverze, a zatim i njegovo zadovoljstvo što takvih imena nema. Iz te vremenske podudarnosti Lompar je zaključio da je bivši predsednik Demokratske stranke možda uticao na njegovo uklanjanje.
To, međutim, nije dokaz da je Pajtić sastavljao listu. Za sada je reč o Lomparovom političkom zaključku, ne o utvrđenoj činjenici. Nisu ponuđeni dokumenti, svedočenja učesnika glasanja niti podatak da je Pajtić imao formalnu ulogu u izboru kandidata.
Kontroverze oko Lompara nisu počele njegovim vetiranjem. On sebe određuje kao „liberalnog nacionalistu“, dok ga kritičari vide znatno desnije. Posebno su osporavane njegove izjave o Milanu Nediću, za kojeg je govorio da je bio kolaboracionista, ali ne i kvisling, odnosno da je sarađivao sa okupatorom „u iznudici“ i spasavao srpski narod po cenu kolaboracije.
Lompar je učestvovao i na promociji zbirke pesama osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića. U Vidovdanskom govoru insistirao je na Kosovu kao neotuđivom delu Srbije, suverenosti Republike Srpske i zaštiti prava Srba u Crnoj Gori, Hrvatskoj i Severnoj Makedoniji. Na kritike što nije pomenuo nacionalne manjine odgovorio je da govor nije mogao biti uvredljiv prema njima, jer ih nije ni pomenuo i naglasio da je Srbija, prema Ustavu, država srpskog naroda.
Za pristalice je to dosledna nacionalna politika. Za kritičare pokušaj da se studentski pokret uvuče u stare podele, istorijske revizije i nacionalne rovove iz kojih je Srbija bezuspešno pokušavala da izađe.
Ipak, najviše pitanja ne izazivaju Lomparovi odavno poznati stavovi, već brzina promene odnosa prema studentima. Dok je postojala mogućnost da bude njihov kandidat, studentski izbor trebalo je poštovati. Kada je izbor pao na druge, iza liste su se pojavili Pajtić, nemački mediji i navodno dirigovanje javnošću.
Možda je profesor zaista uočio nešto što ranije nije video. Ali trenutak prosvetljenja nezgodno se poklopio sa trenutkom odbijanja.
Da li je reč o principu ili sujeti saznaćemo iz njegovih narednih poteza. Ako nastavi da podržava pravo studenata da sami biraju, ostaće dosledan sopstvenim rečima. Ako ih bude podržavao samo dok biraju njega i njemu ideološki bliske, onda problem nije u tome ko je sastavljao listu, već ko je očekivao da mu mesto na njoj pripada.































Još uvek nema komentara.