Pančevački most na „staklenim nogama“: Alarmantni prizori podupirača, napuklog betona i decenijskih odlaganja

Fotografije i snimci koji su se nedavno pojavili na društvenim mrežama, tačnije na stranicama „Lutajući reporter“ i „Palilula.info“, ozbiljno su uzbunili javnost i po ko zna koji put pokrenuli pitanje bezbednosti Pančevačkog mosta. Uz pitanje „Da li je Pančevački most na ‘staklenim nogama’?“, ovi vizuelni prikazi sa terena ogolili su surovu istinu o objektu koji svakodnevno koristi oko 200.000 građana. Umesto najavljivanih kapitalnih rekonstrukcija, građani Beograda i Pančeva danas svedoče prizorima koji izazivaju ozbiljnu zabrinutost za bezbednost svih učesnika u drumskom i železničkom saobraćaju.

Na fotografijama sa mreža jasno se vidi da se dotrajala betonska konstrukcija godinama unazad samo privremeno „krpi“, bez trajnih i sistemskih rešenja.
Najupečatljiviji i najviše zabrinjavajući prizor svakako su masivni metalni podupirači i teške skele koje su postavljene neposredno ispod mosta, kako bi dodatno ojačale i poduprle propale betonske segmente i narušenu statiku objekta.

Pored ovih improvizovanih potpora, objektivi su zabeležili duboke pukotine između masivnih betonskih blokova iz kojih zastrašujuće viri ogoljena i korodirana armatura.
Pojedina uzdužna pucanja betona premošćena su tek običnim, rđavim metalnim pločama pričvršćenim šrafovima.
Zaštitne ograde su u katastrofalnom stanju, potpuno polomljene na mnogim mestima i zarasle u divlje rastinje.

Pešačke staze, oivičene oštećenim ivičnjacima, prepune su kratera i potpuno nebezbedne za kretanje. Uz sve to, prostor neposredno ispod samog mosta i nosećih stubova pretvoren je u „sivu zonu“, punu divljih deponija, starih aparata, otpada i nelegalnih objekata.
Usled ovakvog stanja, na snazi je restriktivna zabrana saobraćaja za teretna vozila teža od 12 tona, što privredu izlaže višemilionskim troškovima. Uprkos zabranama za teška vozila, u putničkom saobraćaju stvaraju se svakodnevni kolapsi, gde samo u jednom satu popodnevnog špica most pokuša da pređe i do 6.000 vozila, čime se probijaju svi projektovani kapaciteti propusne moći.
Pitanje rekonstrukcije Pančevačkog mosta direktno je uslovljeno nerealizovanim projektom izgradnje mosta na Adi Huji, koji je neophodan kao jedina održiva alternativa za preuzimanje saobraćaja tokom radova. U slučaju obustave saobraćaja na „Pančevcu“, leva obala Beograda praktično bi ostala odsečena od ostatka prestonice.

Podsećamo, iako je rekonstrukcija više puta bombastično najavljivana, ona je uvek odlagana bez jasnih rokova. U martu 2019. godine, gradske vlasti su zvanično najavile da će izgradnja mosta na Adi Huji početi 2021. godine. Taj rok je višestruko probijen, a do danas radovi nisu ni počeli. Krajem 2021. godine, direktor JP „Putevi Srbije“ Zoran Drobnjak izjavio da ne postoji mogućnost sanacije postojećeg mosta, te da će on biti potpuno srušen, a na njegovom mestu izgrađen novi. Pet godina kasnije, državna strategija je još jednom promenjena.
Umesto građevinske mehanizacije koja sanira opasna oštećenja, proleće 2026. godine obeleženo je isključivo novim birokratskim procedurama. Javno preduzeće „Putevi Srbije“ i Urbanistički zavod Beograda tek sada raspisuju tendere za izradu Plana detaljne regulacije i osnovna geodetska merenja.
Ovaj najnoviji plan podrazumeva izuzetno komplikovanu faznu rekonstrukciju pod saobraćajem. Planira se postepeno rušenje starih prilaznih rampi od Bogoslovije i izgradnja novih, uz prethodno formiranje privremenih silaznih rampi ka industrijskoj zoni Vilinih voda, kako se pristup gradu ne bi potpuno blokirao.
Iako nadležni sada navode sredinu 2026. godine kao optimističan rok za početak radova, postoji jedna suštinska prepreka koja se jasno oslikava i na priloženim fotografijama sa društvenih mreža: pre nego što bageri uopšte počnu sa radom, država mora da sprovede složen pravni i fizički proces eksproprijacije. To podrazumeva masovno raseljavanje divljih naselja i uklanjanje nagomilanog otpada i stovarišta oko nosećih stubova.
Imajući u vidu istorijat hroničnog probijanja rokova i decenijskog zanemarivanja, realizacija ovog najnovijeg plana ostaje pod velikim znakom pitanja. Dok se nadležni bave tenderima i planovima na papiru, građani koji na putu do posla gledaju u podupirače s pravom brinu da li će tek neka nesreća dovesti do toga da nadležne institucije konačno preduzmu konkretne i sistemske korake.
































Još uvek nema komentara.