Psihologija studentskog otpora: Uznemirenost i bes znaci zdravlja

Milena Marković Milena Marković
04. apr 2026. 08:00
Foto: Gavrilo Andrić
Foto: Gavrilo Andrić

Društvo gde je agresija deo svakodnevice, a institucije zarobljene u sopstvenom neuspehu, je društvo gde se mladi ljudi suočavaju se sa specifičnim oblikom društvenog “gaslajtinga“. Povodom 4. aprila, Dana studenata, o mentalnom zdravlju, kolektivnoj bespomoćnosti i besu koji leči, razgovaramo sa Marijom Strenkom Radovanović,  porodičnom psihoterapeutkinjom i socijalnom radnicom.

Nekada su studenti vodili borbu samo sa ispitnim rokovima, a danas sa osećajem nepravde u sistemu koji negira trud. Prema rečima Marije Strenke Radovanović, prvi korak ka očuvanju razuma je da razumemo da su uznemirenost i bes zapravo znaci zdravlja.

“Važno je studentima poručiti da je u redu biti ljut. Bes nije nešto čega treba da se plaše ili što treba da potiskuju ‘lekovima za smirenje’ kako bi se uklopili u nefunkcionalno društvo. Naprotiv, taj bes je često poslednja linija odbrane njihovog mentalnog zdravlja”.

Foto: Marija Strenka Radovanović

„To je normalna reakcija na nenormalne okolnosti. Mentalno zdravlje danas nije odsustvo problema, već sposobnost da uprkos spoljnom haosu zadržimo unutrašnji kompas. Važno je razumeti da osetljivost na nepravdu nije znak slabosti, već dokaz očuvane empatije“.

Ideološki bunt i borba za goli život 

Psihologija studentskog bunta pretrpela je tektonske promene. Dok su generacije ’68. verovale u velike kolektivne promene, današnji studenti biju bitke i unutar četiri zida, objašnjava Marija.

Danas je očuvanje mentalnog zdravlja najradikalniji čin otpora. Bunt se više ne meri brojem parola na ulici, već sposobnošću mladog čoveka da postavi granice, potraži podršku i odbije da prihvati izgaranje kao jedinu realnost“.

Foto: Gavrilo Andrić
Foto: Gavrilo Andrić Foto: Gavrilo Andrić

“Postavljanje granica nije samo gašenje televizora ili brisanje aplikacija, već svesna odluka da ne dopustite da vam tuđi bes postane unutrašnji glas”.

Zamka psihološke manipulacije

Kada institucije postanu generatori nesigurnosti umesto zaštitne mreže, mladi upadaju u stanje „naučene bespomoćnosti“. Naša sagovornica upozorava na opasnu zamenu teza gde se od mladih očekuju vrhunski rezultati u ruševinama sistema, dok im se istovremeno suptilno guši nada.

„Ta „prevara“ o kojoj govorimo je oblik društvenog „gaslajtinga“. Mladi vide realnost koja ih sputava, ali im se servira narativ da su sami krivi ako ne uspeju. To stvara nepodnošljiv pritisak, jer se odgovornost za sistemski mrak prebacuje na pojedinca“.

Ovaj raskorak dovodi do hroničnog kortizola i stanja permanentnog „bori se ili beži“ režima. Studenti se na terapiju više ne javljaju samo zbog treme, već zbog dubokog osećaja besmisla koji se javlja kada vide da se diplome kupuju, a poslušnost nagrađuje više od znanja, navodi ona.

Foto: Gavrilo Andrić
Foto: Gavrilo Andrić Foto: Gavrilo Andrić

„Bes koji se deli sa grupom postaje gorivo za solidarnost. Udruživanje je najmoćniji prirodni antidepresiv. U trenutku kada mladi čovek u grupi čuje „i ja se osećam isto“, njegova anksioznost prestaje da bude patologija i postaje legitiman društveni bunt“.

Foto: Gavrilo Andrić
Foto: Gavrilo Andrić Foto: Gavrilo Andrić

Udruživanje u neformalne grupe vraća osećaj kontrole. To je prelazak sa „ja“ na „mi“, čime se direktno smanjuje ruminacija, odnodno prestajemo da vrtimo negativne misli u krug.

Poruka psihologa: Budite nežni prema sebi

Na Dan studenata, kada mnogi razmišljaju o trajnom odlasku iz zemlje, Marija poručuje da je taj osećaj teskobe legitiman jer „sopstvena kuća više ne prepoznaje i ne štiti svoje mlade“.

„Ako odlučite da ostanete, neka to bude borba za vaš mir, a ako odlučite da odete, neka to ne bude beg, već potraga za dostojanstvom koje zaslužujete. Vaša mladost nije resurs za trošenje, već snaga koja ima pravo na radost, sigurnost i budućnost bez straha. I naravno, budite uvek nežni prema sebi“.

U društvu koje normalizuje nasilje, Marija dodaje: „Osetljivost nije vaša slabost, već vaš najjači adut“.

Foto: Gavrilo Andrić
Foto: Gavrilo Andrić Foto: Gavrilo Andrić

„Zdrav bes je, za razliku od očaja, emocija koja ima visoku energetsku vrednost i služi kao prirodni alarm koji nam signalizira da su naše granice pregažene ili da je učinjena nepravda“, dodaje Marija.

Pretvaranjem ličnog očaja u zajednički bes, a potom i u konkretnu akciju, studenti prestaju da budu žrtve okolnosti i postaju arhitekte sopstvenog mira. I to rade odlično.

Još uvek nema komentara.

Imate mišljenje?

Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme

Ostavite komentar