Rani znakovi demencije koji pogađaju ljude u 30-ima i 40-ima
Demencija se uglavnom ne povezuje sa mlađim ljudima, ali prvi simptomi mogu se pojaviti i decenijama pre 65. godine. Demencija koja se razvije pre 65. godine naziva se demencijom sa ranim početkom, odnosno demencijom mlađeg životnog doba.
Demencija nije specifična bolest, već skup simptoma koji nastaju usled različitih bolesti i oštećenja mozga. Najčešći uzrok demencije je Alchajmerova bolest. Stanje može značajno uticati na svakodnevni život, a simptomi zavise od njegovog uzroka. Prema procenama organizacije Alzheimer’s Research UK, broj ljudi koji žive sa demencijom u svetu mogao bi do 2050. godine da poraste na oko 153 miliona, dok ih je 2019. bilo gotovo 57 miliona.
Mogući uzroci u mlađem dobu
Postoji više razloga zbog kojih demencija može da se razvije kod mlađih osoba. Na primer, frontotemporalna demencija (FTD) nastaje zbog oštećenja frontalnih i temporalnih režnjeva mozga i češće se dijagnostikuje kod mlađih osoba nego Alchajmerova bolest. Najčešće se dijagnostikuje između 45. i 65. godine, iako može da se pojavi i ranije.
Hantingtonova bolest, nasledni genetski poremećaj koji postepeno oštećuje nervne ćelije, takođe može prouzrokovati kognitivne i druge neurološke promene. Kognitivni pad može biti povezan i sa oštećenjem mozga uzrokovanim dugotrajnim prekomernim konzumiranjem alkohola. Organizacija Alzheimer’s Society navodi i druga moguća objašnjenja, poput moždanog udara i traumatske povrede mozga.
Iz organizacije Alzheimer’s Research UK objašnjavaju da su uzroci Alchajmerove bolesti složeni. U razvoju bolesti važnu ulogu imaju promene povezane sa nakupljanjem amiloida i tau proteina u mozgu, pri čemu se stvaraju plakovi i nakupine koje ometaju normalno funkcionisanje moždanih ćelija.
Kako se demencija razlikuje kod mlađih osoba
Demencija kod mlađih osoba može izgledati drugačije nego kod starijih. Uzrokuje je širi spektar bolesti, a mlađe osobe češće razviju neki od ređih oblika demencije. Gubitak pamćenja pritom ne mora biti jedan od prvih simptoma. Češće se u početku mogu javiti problemi sa:
-
jezikom,
-
vidom,
-
ponašanjem ili ličnošću,
-
kretanjem, koordinacijom ili ravnotežom.
Demencija u mlađem dobu takođe je češće povezana sa genetskim faktorima. Oko jedne od deset osoba sa demencijom mlađeg životnog doba ima gen koji direktno uzrokuje bolest.
Mnogi mlađi ljudi sa demencijom nemaju druge ozbiljne ili dugotrajne zdravstvene probleme. Zbog toga dijagnoza može da kasni. Zdravstveni radnici se ređe susreću sa demencijom kod mlađih osoba, a rani simptomi se mogu pripisati stresu, problemima u vezi ili na poslu, depresiji ili menopauzi.
Rani znaci koji se javljaju u razgovoru i ponašanju
Rani simptomi ne moraju nužno uključivati gubitak pamćenja. Mogu se ispoljiti kroz promene u ponašanju, govoru, vidu ili ličnosti. Kod frontotemporalne demencije, na primer, među prvim znacima mogu biti promene ličnosti i ponašanja ili poteškoće sa jezikom.
Mogu se pojaviti i poteškoće u pronalaženju pravih reči, sporiji govor ili problemi sa razumevanjem jezika. Kod nekih oblika demencije javljaju se i problemi sa planiranjem, organizacijom, donošenjem odluka i rešavanjem problema.
Među mogućim ranim znacima su i:
-
zaboravljanje nedavno naučenih informacija ili važnih datuma,
-
ponavljanje istih pitanja,
-
poteškoće sa obavljanjem poznatih svakodnevnih zadataka,
-
gubitak orijentacije.
Osoba može imati problema sa praćenjem razgovora, procenom prostora ili dubine, a mogu se pojaviti i promene raspoloženja, ponašanja i ličnosti.
Napredovanje bolesti
Kako bolest napreduje, simptomi mogu postajati sve izraženiji. U zavisnosti od vrste demencije, mogu se pojaviti ozbiljne promene raspoloženja i ponašanja, zbunjenost u vezi sa vremenom i mestom, problemi sa prepoznavanjem ljudi, kao i izražene poteškoće sa pamćenjem.
U kasnijim fazama mogu se razviti i ozbiljni problemi sa govorom, gutanjem i kretanjem, a osobi može biti potrebna sve veća pomoć u svakodnevnom životu. Tok bolesti se razlikuje od osobe do osobe i zavisi od vrste demencije.
Prevencija i upravljanje rizikom
Istraživanja proučavaju i povezanost različitih faktora u mlađem dobu sa kasnijim kognitivnim zdravljem, uključujući upalne procese i povišene nivoe C-reaktivnog proteina (CRP). Međutim, takve povezanosti ne znače da će osoba koja ima povišen CRP nužno razviti demenciju.
Za demenciju trenutno ne postoji lek koji je može izlečiti, ali postoje terapije koje mogu pomoći u ublažavanju simptoma ili usporavanju napredovanja određenih oblika bolesti.
Za smanjenje rizika važno je brinuti o opštem zdravlju. Alzheimer’s Society među korisnim navikama navodi:
-
redovnu fizičku aktivnost,
-
uravnoteženu ishranu,
-
nepušenje,
-
umerenu konzumaciju alkohola,
-
održavanje mentalne i društvene aktivnosti.
Važna napomena: Pojedinačni simptomi poput povremenog zaboravljanja, umora ili problema sa koncentracijom sami po sebi ne znače da osoba ima demenciju. Međutim, ako se promene ponavljaju, pogoršavaju ili počinju da ometaju svakodnevni život, potrebno je razgovarati sa lekarom.
Još uvek nema komentara.