Operacija “Čistilište” u Mađarskoj protiv piramide krađe koja mnogo podseća na Srbiju

Državni novac – privatni fondovi – politička kontrola. U tom političko-finansijskom trouglu je u proteklih 16 godina Orbanove vladavine opljačkano desetine milijardi evra iz budžeta Mađarske.
Nakon što je u aprilu ove godine odneo ubedljivu izbornu pobedu i okončao 16-godišnju vladavinu Viktora Orbana, novi mađarski premijer Peter Mađar pokrenuo je ambicioznu i politički rizičnu operaciju koju je nazvao „Čistilište“. Reč je o naporu da se istraži, raskrinka i delimično vrati ogromna količina državne imovine i javnog novca koju je Orbanov režim sistematski prebacio u ruke politički povezanih oligarha.
U prethodnih 16 godina koruptivni sistem koji je uspostavila vlast opljačkao je Mađarsku za desetine milijardi evra, odnosno skoro 10 posto bruto domaćeg proizvoda godišnje. Posebno su na meti fondacije za upravljanje imovinom od javnog interesa, preko kojih je, kako se navodi, prebačeno oko 8,5 milijardi evra državne imovine, uključujući univerzitete, bolnice, nekretnine i udela u strateškim kompanijama. Za poslednjih sedam godina fondovi su preuzeli kontrolu nad 20 državnih univerziteta. Dva pogotka jednim udarcem – opljačka se novac i potčini univerzitet kao potencijalno mesto pobune protiv korupcije.
Ove fondacije, koje je Orbanova vlast predstavljala kao „javno dobro“ i kao “najveće reforme u istoriji Mađarske” u praksi su funkcionisale kao mehanizam za privatizaciju i preuzimanje kontrole nad ključnim resursima.
Mehanizam pljačke
Model je bio sofisticiran. Država je ubacivala preko 3,3 milijarde evra javnog novca iz budžeta i banaka u privatne investicione fondove i slične strukture kojima su upravljali lojalisti vladajuće stranke Fides, Orbanovi prijatelji, rođaci, kumovi… Stvarni korisnici često su ostajali skriveni. Tim novcem su preuzimali kontrolu nad državnim i privatnim preduzećima. Vladajuća oligarhija je kupovala sve što je vredelo u zemlji. Upravne odbore fondova (a bilo ih je 194) su činili ministri, državni sekretari, partijski poverenici…
Na taj način su univerziteti izgubili autonomiju, javne nabavke su dodeljivane bez konkurencije po uvećanim cenama, a profit od infrastrukture i energetike slivao se ka uskom krugu tajkuna. Situacija vrlo slična sadašnjem stanju u Srbiji.
Među najistaknutijima tajkunima su Lorinc Mesaroš, Orbanov prijatelj iz detinjstva koji je od lokalnog preduzetnika postao jedan od najbogatijih ljudi u zemlji, i Ištvan Tiborz, premijerov zet, čije kompanije su preuzele značajan deo luksuznih nekretnina i turističkog sektora. On, recimo, raspolaže sa stotinama hiljada kvadrata službenog prostora i u Beogradu.
Kritičari kažu da je ovaj sistem ne samo osiromašio državni budžet već i duboko erodirao institucije, doveo do zamrzavanja milijardi evra evropskih fondova ( 16 milijardi prema nekim procenama) i izolacije Mađarske unutar Evropske unije. Sredstva su dodeljivana bez tendera, prijateljskim firmama. Poslovi, dogovarani unutar grupe oligarha, bili su višestruko skuplji…
Mađarski analitičari tvrde da je model vrlo sličan kao i u Srbiji. Doduše, kažu da pljačka nije bila baš tako brutalna kao u Srbiji, zbog toga što je Mađarska članica EU.
Novi premijer Peter Mađar, koji raspolaže dvotrećinskom većinom u parlamentu, već je pokrenuo osnivanje specijalne Nacionalne agencije za vraćanje i zaštitu državne imovine sa širokim ovlašćenjima. Planira raspuštanje većine ovih fondacija, reviziju sumnjivih ugovora, pridruživanje Evropskom javnom tužilaštvu. Posebne mere su predviđene da se spreče Orbanovi tajkuni da iznose novac u inostranstvo, u Dubai, SAD, Urugvaj…
„Naš najvažniji zadatak je zaustavljanje sistemske mafije koja je upravljala zemljom“, izjavio je Mađar.
Ipak, kritičari upozoravaju da tako široka ovlašćenja nove agencije nose rizik od političke zloupotrebe i selektivne pravde. Orban je najavio proteste svojih članova protiv ovih Mađarovih mera, koje smatraju revanšizmom i lovom na veštice.
Regionalni odjek
Orban je godinama negovao bliske odnose sa srpskim predsednikom Aleksandrom Vučićem, posebno na polju energetike i kineskih investicija. Mađar je signalizirao želju da sačuva dobre bilateralne odnose zbog mađarske manjine u Vojvodini, ali i najavio preispitivanje nasleđenih aranžmana. Pre svega izgradnje pruge Beograd – Budimpešta, ali i kupovine srpskih firmi.
Hoće li „Čistilište“ zaista uspeti da vrati značajan deo otete imovine i uspostavi vladavinu prava, ili će ostati samo snažan politički simbol obračuna sa Orbanovim nasleđem, jedno je od ključnih pitanja za Mađarsku u narednim mesecima. Mađar trenutno ima institucionalnu moć kakvu retko koji reformator dobija na početku mandata. Trebaće i Srbiji iskustvo Petera Mađara u iskorenjivanju korupcije i vraćanju opljačkanog državnog novca.






























Još uvek nema komentara.