Kako je govorila Vedrana Rudan: „Oluja je bila etničko čišćenje, političari su plaćeni da kinje narod“
Književnica Vedrana Rudan preminula je u 77. godini života nakon duge i teške borbe sa karcinomom, prenose hrvatski mediji. Ostala je prepoznatljiva po beskompromisnim i oštrim stavovima o ratnim devedesetima, otvoreno nazivajući vojnu akciju „Oluja“ zločinačkim etničkim čišćenjem. U brojnim intervjuima oštro je razdvajala običan narod od političkih elita, ističući da su Srbi i Hrvati u sjajnim odnosima, dok političari i globalni moćnici siju mržnju i konflikte isključivo radi profita i sopstvenih pozicija.
U intervjuima Rudan je otvoreno izjavljivala da je akciju „Oluja“ od starta smatrala „zločinačkom akcijom i etničkim čišćenjem“, ističući da su nad civilima počinjeni zločini koji nisu adekvatno procesuirani.
„Oluju sam od starta držala zločinačkom akcijom, etničkim čišćenjem. Mnogo sam puta govorila i pisala o zločinima koje je tada nad civilima izvršila hrvatska ‘vojska’ ili vojska, svejedno. Sto puta sam napisala i rekla da zločinci koji su to uradili nikad nisu osuđeni, iako se imena znaju. Konačno, jedan od mojih prvih susjeda je ratni zločinac, pa nikome ne pada na pamet da mu to uzme za zlo. Ubijao je u Gospiću. Ali… Nikad se ne bi smjelo govoriti o Oluji, a ne spomenuti glavne kreatore te ‘velike hrvatske pobjede'“, govorila je Rudan.
O tim događajima ne može se govoriti bez pominjanja glavnih političkih i međunarodnih aktera, rekla je, navodeći ulogu Sjedinjenih Američkih Država koje su davale logistiku, kao i dogovor između tadašnjih predsednika Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića.
„Ne trebaju mi posebni argumenti da bih obranila svoje teze. Pogledajte tko su dobitnici u našem ratu. Olbrajtova kupuje telekomunikacije na Kosovu, Klark, zapovjednik NATO snaga koje su bombardirale Srbiju, tamo će kupiti rudnike, naši dečki umjesto Amerikanaca bauljaju Avganistanom i ostalim Avganistanima… Samo slepac ne vidi ulogu Amerike u našoj revoluciji. To što netko moje teze dočekuje ‘na nož’, uopće me ne uzbuđuje. Uvijek sam sama plaćala pravo da pišem što mislim“, rekla je u jednom intervjuu.
U javnim istupima je često naglašavala i ličnu stranu priče, podsećajući da su roditelji njenog supruga bili Srbi koji su živeli u Krajini.
O srpsko-hrvatskim odnosima i političarima
U intervjuima za štampane medije isticala je diferencijaciju između običnih ljudi i političara, navodeći da su „srpsko-hrvatski odnosi nikad bolji ako govorimo o Srbima ljudima i Hrvatima ljudima“, dok su sa druge strane „političari plaćeni da kinje narod“.
„Hrvati bježe iz Hrvatske kao iz pakla u, blago rečeno, hordama. Srbi koji nemaju kud ostaju u Srbiji, oni koji ikako mogu bježe. Tako da su narod Srbije i Hrvatske u odličnom odnosu jer i ne razmišljaju bog zna koliko jedni o drugima. A političari su plaćeni da siju mržnju i kinje narod zarad svojih pozicija i interesa kapitala naravno. Međutim narod ne nasjeda na njihove provokacije ali oni se i dalje zabavljaju. Ja sam uvjek djelila političare od ljudi, naroda“, rekla je za Blic.
Na prozivke da na gostovanjima u našoj zemlji „brani Srbiju“, govorila je:
„Ja sigurno ‘kao Hrvatica u Srbiji nisam branila Srbiju’, jer sebe doživljavam kao ljudsko biće a ne kao ‘Hrvaticu’. Nacionalna pripadnost mi ništa ne znači, a ni ‘Srbija’. Ljudi su ljudska bića, ne ‘Hrvati’. ‘Srbija’ je skupina ljudskih bića, ne samo Srba, kojoj prijeti pakt sa NATO-om. Vi (Srbi) ste u mnogo boljoj poziciji nego što smo bili mi ‘Hrvati’ kad smo ušli u NATO. Na tu temu kod nas nije bilo nikakve diskusije. Ušli smo u američki šupak šutke i pokorno, onako kako to samo ‘Hrvati’ već stoljećima rade kad im netko pruži priliku da mu se uvuku. Spominjete moju ‘staru ljubav prema Srbima’. Ne postoji moja ‘stara ljubav prema Srbima’. U meni postoji samo vječna ljubav prema ljudima dobre volje. Takvih ima i među Srbima, i među Hrvatima, i među Amerima. Nažalost, ljudi dobre volje, ma gdje živjeli, nemaju ni moć ni lovu“, naglasila je.
Tokom gostovanja u televizijskim emisijama u Srbiji, Rudan je često ulazila u direktne verbalne okršaje sa političarima, analitičarima i predstavnicima vlasti.
Kritički se osvrtala na politički establišment, spoljnu politiku, uticaj Zapada i NATO-a, ostajući prepoznatljiva po oštrom jeziku, ironiji i beskompromisnim komentarima upućenim strukturama moći.
Rudan je takođe govorila turobno o budućnosti.
„Ne bih djelila ove prostore od globalnih. Mi jesmo selo ali ne postoje robovi samo u Srbiji i Hrvatskoj. Postoje i u Americi. Nama se dešava propast sveta. Jedna od mojih omiljenih pjesama kaže – „biće skoro propast sveta nek propadne nije šteta“. Samo je pitanje da li ćemo krepat zbog vrućine, zbog hladnoće, zatrovane vode i hrane ili zato što će neki moćni luđak pritisnut neko dugme. Meni je potpuno svejedno kako ću nestat. I mislim nakon svega ovoga što nam se na naše oči dešava , dok se mi ne mješamo, da će žohari koji će ostat iza nas definitivno odahnut“, ocenila je.
Otvoreno je govorila i o svojoj bolesti, pisanju nakon što je saznala da je smrtno bolesna i želji da okonča svoj život eutanazijom u inostranstvu.
Još uvek nema komentara.