Žrtvovano detinjstvo i cena slave: Bivše holivudske zvezde progovorile nakon smrti Hejden Panetijer

Nakon iznenadnog odlaska mlade glumice Hejden Panetijer, poznata imena poput Hilari Daf, Ane Pakin i Danijela Radklifa progovorila su o nevidljivom teretu slave. Njihove reči bacaju svetlo na skrivenu stranu holivudskog sna i visoku cenu prerano izgubljenog detinjstva.
Ljudi koji razumeju kroz šta je Hejden Panetijer prošla odrastajući u zabavnoj industriji pripadaju prilično malom klubu bivših dečjih zvezda, poput Hilari Daf, Kristi Karlson Romano i Ane Pakin. One su ove nedelje odale počast preminuloj glumici nakon njene smrti u nedelju, samo nekoliko dana pre njenog 37. rođendana, prenosi CNN.
„Sećam se kako smo ostajale budne do kasno, ćaskale, ogovarale i povezivale se sa drugima jer smo bili deo tako malog kruga ljudi koji je zaista razumeo tu čudnu životnu sudbinu kroz koju smo prolazili… tako mladi, bez ikakve prave ideje kako da bilo šta od toga shvatimo“, napisala je 38-godišnja Daf, koja se proslavila kao mlada zvezda u hit seriji Dizni kanala „Lizi Makgvajer“, u objavi na društvenim mrežama, upućenoj „Slatkoj Hejden“.
Zvezda filmova „Deca špijuni“ (Spy Kids) Aleksa Penevega se, poput mnogih ove nedelje, osvrnula na preminule glumice Mišel Trahtenberg (39) i Devej Čejs (35), koje su takođe odrasle radeći u Holivudu i obe preminule pre relativno kratkog vremena.
„Ovo nisu samo imena iz mog detinjstva. To su devojčice uz koje sam odrasla, deleći svet koji je bio uzbudljiv, ali i neverovatno težak“, napisala je 37-godišnja Penavega. „Bile smo deca koja su se snalazila u nečemu tako velikom, a nisu svi imali temelje ili podršku koju su zasluživali.“
Romano (42), čiji je uspon počeo u seriji Dizni kanala „Even Stevens“, napisala je esej za magazin El (Elle), razmišljajući o odrastanju u industriji koja „nam nanosi ranu, a zatim se pravi iznenađena kada posegnemo za nečim da je izlečimo“.
Ana Pakin, koja je osvojila Oskara za ulogu u filmu „Klavir“ sa samo 11 godina, napisala je da ženske dečije zvezde „nisu onoliko zaštićene od sistema koji na papiru izgledaju sjajno, koliko bi trebalo da budu“.
„To je čudan, mali klub čiji smo članovi“, napisala je obraćajući se svojim kolegama, „i vredna si podrške bez obzira na to kako se zbog naše industrije osećaš.“
Kao i u previše slučajeva pre nje, smrt Panetijerove ponovo je bacila svetlo na jedinstveno i često mučno iskustvo žrtvovanja detinjstva zarad karijere. Oni koji su izvan tog balona sada pokušavaju da razumeju ono što je Mišel Rodrigez izrekla krajnje direktno kada su je pitali o smrti zvezde serije „Heroji“: „Jednostavno ne mogu da podnesem koliko nas mladih ljudi napušta u poslednje vreme“, izjavila je za Varajeti (Variety).
„Ovo je obeshrabrujuće i tera me na razmišljanje: ’Šta se dešava?’ Ovo nije normalno“, dodala je.
Porodične prilike
Slavom je već dovoljno teško upravljati, ali je još teže za one koji postanu poznati još kao deca.
Za svaku osobu koja prolazi kroz borbe poput Panetijerove – koja je otvoreno govorila o zloupotrebi supstanci, zategnutim odnosima sa majkom koja joj je bila menadžerka i doživljavanju porodičnog nasilja – postoje i oni koji uspevaju da procvetaju u odraslom dobu, čak i ako su se u pojedinim trenucima suočavali sa ogromnim profesionalnim pritiscima.
U slučaju Danijela Radklifa (37), koji je imao 11 godina kada ga je glavna uloga u franšizi o „Hariju Poteru“ učinila globalnom megazvezdom, zasluge za to što je ostao na zemlji pripisuje porodici. On je 2020. godine u podkastu BBC radija „Desert Island Discs“ izjavio da su mu oni „bili u stanju da pruže dovoljno perspektive na moj život i pomognu mi u ključnim trenucima“.
Što ne znači da nije posrtao. U godinama nakon „Harija Potera“, Radklif je govorio o okretanju alkoholu, opisujući kako ga je javno opijanje na kraju navelo da zatraži treznost 2010. godine.
„Ako bih izašao i napio se, odjednom bih bio svestan da postoji interesovanje za to, jer to nije bio samo neki pijani tip, već ’Hari Poter se napija u baru’, što nosi sopstvenu vrstu pažnje ljudi“, rekao je u podkastu. „Takođe i pomalo podsmešljivo interesovanje, jer je to ljudima suštinski smešno.“
Džodi Foster, koja je počela kao model pre nego što je postala proslavljena dečja zvezda sedamdesetih godina prošlog veka, izjavila je da joj je majka, holivudska publicistkinja, pomogla da postavi granice u vrlo ranom uzrastu.
„Naučila me je kako da budem oprezna sa onim što pružam. Mnogo toga daješ kao glumac“, rekla je 63-godišnja dobitnica Oskara za AARP. „Ako sam htela da preživim, postojale su oblasti do kojih ljudi jednostavno nisu smeli da imaju pristup.“
Slavni reditelj Ron Hauard, čija su riđa kosa i pegice pomogle da postane jedna od omiljenih malih zvezda Amerike tokom emitovanja serije „The Andy Griffith Show“ šezdesetih godina, takođe je zasluge za svoj uspeh pripisao roditeljima, koji su i sami bili glumci.
U svojoj knjizi „The Boys: A Memoir of Hollywood and Family“, koju je napisao zajedno sa svojim bratom, glumcem Klintom Hauardom, napisao je da je njihov otac „čvrsto držao dizgine moje karijere tokom celog mog detinjstva“.
„Sve dok sam bio maloletan, on i mama su bili glavni donosioci odluka o mojoj karijeri i budućnosti, mada sam ja uvek bio uključivan na jedan poštovan način.“
Sada 72-godišnji reditelj toliko se divio načinu na koji su on i njegov brat odgajani da je pokušao da to primeni i u sopstvenom roditeljstvu.
„Moj otac je bio roditelj genijalnog nivoa“, izjavio je Hauard tokom gostovanja 2023. godine u emisiji „In Depth With Graham Bensinger“. „Kao roditelj, zaista sam želeo da osetim da mogu da opravdam roditeljstvo koje sam sam primio.“
Ranjive istine
Nemaju svi tako podržavajuću porodicu. Za svaku zvezdu čija je porodica vodila, štitila i negovala kroz ponekad vrtoglavu industriju, čini se da postoji podjednak broj – ako ne i veći – onih koji prekinu svaki kontakt sa jednim ili oba roditelja. Primer je Makoli Kalkin, koji je 2025. izjavio da nije razgovarao sa svojim ocem Kitom više od 30 godina, ili Ariel Vinter, koja je glumila u hit sitkomu ABC-ja „Moderna porodica“.
Druga imena, poput Kristine Riči (46), koja je stekla slavu sa 9 godina u filmu „Mermaids“ iz 1990. godine, pripisuju industriji ulogu spasonosnog utočišta.
„Filmska industrija me je nekako spasila iz detinjstva koje nije bilo baš lepo i porodice koja nije bila baš bezbedna“, rekla je za Varajeti.
„Tako da mi je mogućnost da pobegnem i radim ovo u čemu sam bila potpuno bezbedna, gde sam dobijala potvrdu od odraslih i gde se sve baziralo na veštini koju sam imala i koja je bila posebna, zaista, zaista spasila život.“
Panetijer, koja je kao dete radila u sapunicama pre nego što je postigla veliki uspeh na televiziji, objavila je memoare tri meseca pre svoje smrti, opisujući svoje početke.
Knjiga „This Is Me: A Reckoning“ dokumentovala je njen život i karijeru, dajući živopisnu sliku njenog zategnutog porodičnog života, posebno sa majkom Lesli Vogel, bivšom glumicom u sapunicama koja ju je vodila na audicije od malih nogu i radila kao njen menadžer sve dok Panetijer nije napunila 19 godina.
U memoarima, Panetijer je opisala svoju majku više kao šeficu nego kao roditelja, što je izazvalo oštru reakciju Vogelove, koja je u to vreme nazvala svoju ćerku „razmaženom“ i izjavila da je „sadašnja drama delom tu da bi se prodale knjige“.
Nakon smrti Panetijerove, čiji tačan uzrok još uvek nije saopšten, Vogel je govorila za NBC, nazvavši svoju ćerku „neverovatno talentovanom osobom u toliko oblasti“, dodajući: „Mislim da mladi ljudi koji odrastaju u zabavnoj industriji – to je borba i veoma je izazovna industrija i nije neuobičajeno da nažalost skrenu na pogrešan put.“
Postoji osećaj zajedničke empatije među onima koji su ikada bili mladi i slavni – nešto što pružaju sebi i drugima bez obzira na to kuda ih njihovi pojedinačni putevi na kraju odvedu. Jer samo oni znaju šta je potrebno da izaberu sebe nakon što su dali toliki deo svog života drugima u uzrastu kada zapravo još nisu ni počeli da žive, piše CNN.
U svom eseju, Romano, bivša Diznijeva zvezda, govorila je o tome da se ponekad susretala sa neprijateljstvom nakon što je pokrenula podkast u kojem je intervjuisala bivše mlade izvođače, uključujući članove glumačkih postava serija poput „Boy Meets World“ i „Full House“, kao i bivšu dečju glumicu Maru Vilson. Kritike su, kako je napisala, „često poznate: Zašto si tako ogorčena? Zašto eksploatišeš imena ljudi pored kojih si nekada radila?“
„Ukazivanje na nedoslednosti u jedinoj zajednici u kojoj sam odrasla da bih je upoznala nije ogorčenost“, napisala je. „To je tuga sa misijom.“































Još uvek nema komentara.