Vlada Đura Macuta je po broju članova impresivna, čak njih 30, plus premijer. Ali po političkoj težini pojedinih resora zapanjujuće je lagana. Teško da iko u Srbiji može da navede sva imena ministara, možda Đuro, mada nije provereno. Nije problem što vlada ima mnogo ministarstava. Problem je što najmanje deset njih postoji više na papiru, nego kao realni centri moći i odgovornosti. Bez obzira na široka ovlašćenja, levitiraju u prostoru i vremenu čekajući da dotaknu neki deo svog resora kad ih predsednik povede na put po lokalu, kao scenografiju.
Ministarka trgovine Jagoda Lazarević vodi sektor koji bi morao da reaguje na svaku promenu cena, marži, kartela, uvoza hrane. Iz ovog ministarstva retko dobijamo nešto više osim:
„Pratimo stanje na tržištu i reagovaćemo u skladu sa analizama.“
To je administrativna verzija „nemamo šta konkretno da kažemo“. Novčanici sve prazniji, trgovačke marže divljaju, a u jalovom pokušaju da ih zaustavi, država se pokazuje kao nemoćna. Ili što bi ministarka rekla:
„Država će nastaviti da prati razvoj situacije i korigovati mere u skladu sa potrebama.“
Ministar turizma i omladine Husein Memić
Retko se pojavljuje, a kad se pojavi obično kaže nešto krucijalno, tipa:
„Rast dolazaka stranih turista potvrđuje da je Srbija praznična destinacija.“
Pod uslovom da je turizam isto što i novogodišnja rasveta. Ako je najveći domet resora broj noćenja za praznike i obećanje da će EXPO „biti u punom jeku“, onda je politika svedena na turistički flajer.
Sa omladinom stoji još gore. Studente i njihove proteste i probleme, pa i one iz njegovog Novog Pazara ne primećuje, ali zato ume u jednoj rečenici da poveže rešenje:
“Želimo povezati turizam i omladinu i da što više mladih uključimo u turistički sektor.“

Ministar informisanja i telekomunikacija Boris Bratina
Ministarstvo koje bi moralo da brani medijski pluralizam i digitalna prava uglavnom komunicira opštim mestima o „unapređenju regulatornog okvira“.
Ne daj bože da progovori nešto o medijskim pritiscima, frekvencijama, netransparentnosti vlasništva. Za njega su svi koji kritikuju vlast, a pre svega Aleksandra Vučića, „ispostave stranih agentura“. Jer, moraš biti plaćen za određeno mišljenje. Zna to Bratina.
A on misli da neke mediji treba zabraniti, jer ga nerviraju, a Hrvatsku i Ukrajinu kazniti za grehe iz ratova oduzimanjem teritorije. Posle se izvinjavao, i on i ministarstvo. Ministar informisanja zna šta je „razumni“ posao državne televizije:
„RTS treba da počne da vodi jednu razumnu politiku, pa makar na temu kako to u Britaniji radi BBC, znate, to je podrška vladi ko god da je na vlasti. To je prosto državotvorno držanje nacionalne medijske kuće, a ne politički stav.“
Ministarka za zaštitu životne sredina Sara Pavkov
Najčešće govori o „posvećenosti zelenoj tranziciji“.
Gotovo nikad o kaznama, zatvaranju zagađivača, transparentnim merenjima. Ništa o rudarenju, vazduhu, zemlji, vodi, rekama, mini hidroelektranama, seči drveća po gradskim parkovima. Nema se kad od pisanja izveštaja i dokumenta iz koga izdvajamo:
„U dokumentu je prepoznato da je Srbija jedan od ključnih centara biološke raznovrsnosti u Evropi i da su u ovom periodu pokrenuti važni koraci ka uvođenju ekonomskog vrednovanja biodiverziteta.“

Ministarka za brigu o porodici i demografiji Jelena Žarić Kovačević
Izrađuje strategiju do 2050. Možda računa da će nas biti mnogo manje.Samim tim i manje problema. Demografija se ne popravlja samo projekcijom, to je pre svega, sadašnjost, vrtići, škole, plate, sigurnost, sprečavanje porodičnog nasilja.
Rezultati poslednja dva popisa građana pokazuju da je Srbija za deset godina izgubila više od 660.000 stanovnika. Za sad ministarka predlaže formiranje Saveta za porodicu, da oni promisle kako da nas bude više. I kaže:
„Preuzeli smo na sebe obavezu da na jedan ozbiljniji način, kroz institucionalne korake, popravimo demografsku sliku Srbije. Da radimo na tome da nas bude više, više rođenih beba i da radimo na razvoju populacionih mera“,
Dakle, Savet će intenzivno raditi na rađanju beba. Kad se sastanu i odluče, saznaćemo i kako.

Ministar za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog Demo Beriša
Često govori o „jačanju društvenog dijaloga“. Kaže i da rešenje krize u Srbiji vidi u uspostavljanju dijaloga, ali i da organi države trenutno nemaju sagovornika na drugoj strani. Tu je i čvrst stav:
„Šta narod misli pokazuje to što ne učestvuje u tim događajima na ulicama, već podržava politiku koju vodi država na čelu sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.“
U teško polarizovanoj zemlji smešno je pričati o bilo kakvom dijalogu, a posebno društvenom. Kod ljudskih prava odavno zapinjemo, ali to ministra baš i ne brine. Ima preče probleme, pa zato predlaže:
„Predsednik Srbije Aleksandar Vučić nema pravo na još jedan mandat ali ako narod to želi, može da promeni Ustav“.
I svi problemi rešeni. Za Berišu.

Ministar nauke, tehnološkog razvoja i inovacija Bela Balint
Još jedan lekar u Vladi. Mandat mu protiče bez političke težine. Više je tehničko održavanje sistema, nego upravljanje sa vizijom. Na pitanja o odgovornosti i rokovima najčešće odgovara sa „sve je u proceduri“. Na društvenim mrežama pažnju je zaslužio rečenicom:
„Radimo na unapređenju kapaciteta kako bismo unapredili unapređeno.“

Ministar za brigu o selu Milan Krkobabić
Brine o tome da se što više mladih vrati na selo. Daje i kućice. Doduše, oronule uz malu pomoć za sređivanja.
Ali, selo je i put, ambulanta, škola, voda. Po srednjem Krkobabiću Dom kulture, ipak, ima prioritet.
„Sređujemo enterijer, instalacije i sve ono što je neophodno. Ako imamo dom kulture, onda imamo tačku gde ti ljudi mogu da se sreću, da se susreću, da upražnjavaju najrazličitije sadržaje.“
Da resor postoji vidimo uglavnom na fotografijama nekakvih dodela. Ministar u centru, a selo se nazire. U pozadini.
I šta posle svega da šef Macut zaključi, osim:
„Neki ministri se pojavljuju samo na Instagramu i slikaju se.“
Ako je to dijagnoza iz vrha vlade, onda nije problem u opoziciji, medijima ili percepciji. U ozbiljnoj državi ne morate da znate imena ministara, to tamo govori da sistem funkcioniše. U Srbiji tišina pokazuje da se ništa suštinski ne menja. A politika mora da ima merljiv rezultat, pre svega na izborima. I zato, nemojte se hvaliti kako ste apolitični i da vas politika ne interesuje. To znači da ste se odrekli učešća u svojim životima. I prepustili ih drugima. Poput ovih, gore nabrojanih.

































Još uvek nema komentara.